» nazad na znanost i tehnologije


tehnologije [TRANSPORTERI]


Često definirani i kao 'najsigurnije sredstvo transporta' iako se nekoliko epizoda raznih Star Trek serijala bavi upravo nesrećama u transportu ovim fascinantnim uređajem. Teleporter je zapravo ono što se danas češće zove transporter. Uređaj koji može prenijeti materiju sa jednog mijesta na drugo, tako što je emitira na drugu lokaciju. Na Zemlji u 23. i 24. stoljeću ljudi putuju transporterima. Sve veće stvari se prenose na ovaj način. Možete se odlučiti posjeti rođaka na drugom kraju planeta. Sve što treba da napravite je da podesite točne koordinate na kojima se želite pojaviti i to je to. Međutim transporteri imaju svoj domet (40.000 km), tako da se ne mogu koristiti za interplanetarne ili interstelarne putove. Svi brodovi Federacije imaju barem po jedan transporter. Bez njega, spuštanje na planetu ili prelazak na drugi brod, bili bi višestruko otežani upotrebom šatlova. Pokušati ću objasniti način na koji transporter prebacuje objekte (ili ljude) sa jednog mjesta na drugo.

Teško je podijeliti transporter na neke osnovne dijelove, pošto je gotovo svaki njegov dio od velikog značaja za uspješan transport. Zato ću opisati proces transporta od njegovog početka do njegovog kraja.

1. Skeniranje mete i zaključavanje koordinata. U ovoj fazi u transporterski sistem se programiraju koordinate odredišta. Ciljnički senzori potvrđuju udaljenost i relativnu brzinu lokacije (u slučaju da se objekt transportira na brod koji se kreće brže ili sporije ili se mimoilazi sa brodom sa kojeg se počinje prijenos). Skeneri također provjeravaju uvijete za život u slučaju personalnog transportera (transportera koji je namijenjen za prijenos ljudi). U isto vrijeme automatizirani sistemi pokreću seriju brzih dijagnostičkih provjera kako bi provjerili da li transporter funkcionira.

2. Pokretanje i dematerijalizacija. Molekularni skeneri stvaraju 'sliku' objekta koji se prenosi na kvantno-rezolucijskom nivou. Ovime se bilježi položaj i stanje svakog molekula, atoma, elektrona, pa čak i kvarkova u trenutku transporta. Nakon toga primarne napajajuće zavojnice (primary energizing coils) i fazno-tranzicijske zavojnice (phase transition coils) pretvaraju objekt u subatomsko sastavljen snop materije.

3. Doplerova kompenzacija transporterskog spremnika. Transporterski spremnik je uređaj u kojem se snop materije skladišti nakon dematerijalizacije. Ovaj snop se vrti u TS-u i pretstavlja sistem zaštite. U slučaju da transporter učini grešku, snop materije se može proslijediti u neki drugi transporter i ponovo materijalizirati. Snop ostaje u TS-u kratko vrijeme, dok transporterski sistem ne kompenzira Doplerov efekt između broda i odredišta.

4. Prijenos snopa materije. Snop materije izlazi iz broda i kreće ka odredištu unutar anularnog suzdržavajućeg zraka (ACB - Annular Confiement Beam) i emitira se sa jednog od transporterskih emitera koji su montirani po cijelom oklopu broda.

Cijeli proces transporta traje točno 5 sekundi.

Primarne napajajuće zavojnice - primary energizing coils. Locirani su na vrhu kabine za transport i oni emitiraju moćni Annular Confiement Beam koji stvara prostornu matricu unutar koje se proces materijalizacije i dematerijalizacije odvija. Sekundarno polje drži subjekt unutar ACB-a. To je sigurnosna mijera jer razornost ACB-a u ranoj fazi dematerijalizacije može uzrokovati masivan izljev energije.

Fazno-tranzicijske zavojnice - phase transiltion coils. Oni zapravo pomiču snop materije 'van faze' okolnog svijeta i tako omogućavaju da snop materije prolazi kroz zidove, podove i sl. Oni zapravo vrše samu dematerijalizaciju (nakon transporta materijalizaciju) tako što djelomično rastave subatomske veze. Svi osobni transporteri su podešeni da rade na kvantnoj rezoluciji. Ovaj nivo rezolucije je neophodan za uspješan transport živih bića. Transporteri namijenjeni za transport opreme, radi uštede energije, podešeni su na molekularnu rezoluciju, ali se to može promijeniti kada je potrebno.

Molekularni skeneri - molecular imaging scanners. Nalaze se na 90° oko primarne ose kabine. Rutine za detektiranje greške dozvoljavaju da se jedan od skenera poništi, ako se njegova molekularna slika ne slaže sa onom koju su dobili ostali. Ako se dva ili više skenera ne slažu. Transport se automatski obustavlja.

Transporterski spremnik - pattern buffer. Kao što je već rečeno, u njemu se snop materije vrti (vrsta akceleratora) dok se ne obavi Doplerovo kompenziranje. Dvije kabine mogu dijeliti jedan TS. To je prilično veliki uređaj koji se nalazi ispod kabine za transport. U hitnim slučajevima, "patern buffer" može držati snop materije do 420 sekundi prije nego što snop počne degradaciju jer poslije izvjesnog vremena, raspored molekula i subatomskih čestica počne se miješati u snopu, tako da je nemoguće izvesti ponovnu materijalizaciju a da objekt bude isti kakav je i dematerijaliziran. U slučaju živih bića, ovo je katastrofalan scenarij.

Biofilter. Ovaj uređaj skenira snop materije i traži poznate i nepoznate vrste bakterija ili virusa. Njih isključuje iz snopa pre nego što se osoba materijalizira. Ovime se sprječavaju epidemije u slučaju da je osoba koja dolazi na brod inficirana.

Transporterska emiterska ploča - emitter pad array. Ove ploče su raspoređene po oklopu broda, tako da pokrivaju sve moguće pravce transporta. Putem njih se ACB i snop materije transportiraju sa ili ka odredištu. Koristeći tehniku fazne inverzije, ovi uređaju omogućuju i transportiranje u unutrašnjost istoga broda. Na primjer, kada neko želi da se transportira sa transportera na most ili bilo koji drugi dio broda, njegov snop ode ka emiterskoj ploči, koja, umjesto da ga emitira van broda, emitira unutar broda, na željenu lokaciju.

Ciljnički skeneri - targeting scanners. Set od petnaest skenerskih grupa koje se ne nalaze u transporterskoj sobi, nego na senzorskoj platformi broda. Oni određuju koordinate odredišta, udaljenost i relativnu brzinu. Također provjeravaju i uvjete za život.

Hesenbergovi kompenzatori. U fizici, Hajzenbergov princip kaže da ne možemo znati i poziciju i moment subatomske čestice dovoljno precizno u isto vrijeme.. Što više znamo o jednom, manje znamo o drugom. Dakle, da bi spriječili da se materijalni snop raziđe (jer svaka čestica u trenutku materijalizacije ide svojim smjerom), morali bi znati i moment i poziciju svake čestice i da proračunavamo gde će ona biti za 5 sekundi, kada se završi proces ponovne materijalizacije. To je nemoguće jer bi nam trebao kompjuter još ne viđenih razmjera da zapamti tolike podatke za svaku pojedinačnu česticu. Ovaj problem rješava Hajzenbergov kompenzator. Iako nikada nije objašnjeno kako on radi, pretpostavlja se da on zamrzne sve atome i subatomske čestice i drži ih u nekoj vrsti suspenzije dok se ne završi proces materijalizacije, kada ih ponovo pusti da idu svojim putem.

Izvor: Star Trek: The Next Generation Technical Manual





autor: Albin Polak [Green]




idi na vrh