» nazad na znanost i tehnologije


tehnologije [HOLODEK]

U samom početku svemirskih letova najveći problem predstavljalo je slobodno vrijme posade. Kako članovi posade nisu mogli cijelo vrijeme samo raditi na brodu, a bilo je i perioda kada čak i posada na dužnosti nije imala službenih zanimacija, bio je problem upotpuniti tu veliku količinu slobodnog vremena. Na teretnjacima su se osnivale obitelji jer je pri malim warp brzinama bilo poprilično vremena između stajanja, dok si službeni Flotini, kasnije Federacijski brodovi nisu mogli dozvoliti takav luksuz.

Kako bi se povećala učinkovitost posade organizirale su se raznolike rekreativne aktivnosti: od gledanja filmova pa sve do sudjelovanja u fizičkim i psihičkim vježbama. Najveći nedostatak takvog sustava bio je nedostatak raznolikosti mogućih aktivnosti, koje su se svodile na svega desetak izbora. A svi znamo kako brzo neka aktivnost postaje dosadna i monotona, pa makar bila i gledanje filmova. Rješenje se je pronalazilo čestim promjenama osoblja i rekreacijskih sadržaja, pogotovo kako su se razvijale veće i naprednije klase brodova.

Negdje sredinom dvadeset i četvrtog stoljeća došlo je do naglog razvoja računalne tehnologije. Takav razvoj, povezan sa razvojem na poljima energetskih polja, vučnih zraka i replikatora rezultirao je nastankom holotehnologije – vrste virtualne stvarnosti gdje objekti osim volumena (oblika) imaju i masu (čvrstoću ??? – supstancu ??? možda - odaberi).

Sam hlodeck nije ništa drugo nego jedna velika prazna prostorija. Dizajn holodeka se je mijenjao tijekom razdoblja, tako da je u pocetku bio podjeljen vertikalnim i horizontalnim prugama, dok je kasnije imao mreže na kojima su bili nošeni elementi za generiranje simulacije. Osnovni elementholodeka jest omnidirekcionalna holo dioda (omni-directionla holo diode - OHD). Ove su diode ugrađene u same zidove holodeka, a svaka ima replikatorski, vizualni i vučni efekt – spaja tri tehnologije potrebne za generiranje realističnog prikaza u holodoceku.

Objekti u holodeku najprije se generiraju u računalu, a zatim se pomoću posebnih optičkih projektra stvara pozadina na zidovima. Objekti koji moraju imati materiju i sa kojima će čovjek biti u interakciji stvoreni su pomoću modificiranih replikatora i polja sila. Na isti način stvaraju se i likovi u holodeku. Kako bi se stvorio dovoljno 'velik' prostor za kretanje, subjekti holosimulacije stoje na pomičnom polju sile koje ih pokušava držati dovoljno udaljenima od zidova kako ih ne bi mogli percipirati dodirom. Ukoliko se dva subjekta udalje jedan od drugoga za udaljenost veću od bilo koje dimenzje holodeka privid se pristiže gravitonskim lećama, a zvuk se prigušuje.

Kako je sam okoliš stvoren u holodeku stvaran koliko god to ljudska osjetila mogu percipirati, isto toliko su stvarne i ozljede do kojih može doći na holodeku. Sudionici simulacije zaštićeni su određenim sigurnosnim protokolima kako bi se izbjegle ozljede koje mogu rezultirati smrću ili paralizom. Unatoč tom sustavu u holodeku dolazi do brojnih manjih ozljeda poput ogrebotina, iščašenja, pa čak i lomova ruku, nogu. Takve ozljede se ne smatraju fatalnima i računalo ih dozvoljava kako bi se povećala realnost prikaza simulacije.

Korisnik sa holodekom može upravljati pomoću nekoliko različitih sučelja. Prvo je jedna konzola prije samog ulaska u holodek povezana sa glavnim računalom, i računalom holodeka, koja omogućuje korisniku odabir simulacije i promjenu nekih njezinih parametara, a odabir se vrši kako glasovnim naredbama, tako i taktilno – vizualnim sučeljem. Sljedeće sučelje je glasovno sučelje unutar samog holodeka koje korisniku omogućuje najosnovniju kontrolu nad simulacijom poput zaustavljanja, nastavljanja, prekidanja simulacije, ili pak malo naprednije opcije za dodavanje i uklanjanje likova, objekata i izvođenje sličnih, jednostavnih radnji. Završo sučelje je takozvani 'luk' – niži nadsvođeni prostor koji omogućuje vezu sa glavnim brodskim sustavima, i napradno upravljanje holo – simulacijom.

Kako je holodek poprilično nova tehnologija ima i mnoge nedostatke. Jedan od njih porizlazi iz kompleksnosti same simulacje i holodeka, pa je nerjetko dolazilo do otkazivanje sigurnosnih mjera i raznolikih kvarova koji su u opasnost dovodili korisnika holodeka. Sam holodek zahtijeva i popriličnu količinu energije za rad, pa se u nekim slučajevima, poput nedostatka energije, ili bitke holodek isključuje kako bi se energija mogla iskoristiti za vitalnije zadaće.




autor: [frenky]




idi na vrh