» nazad na humor


The Next Degeneration


Ne znam jel sam sanjao još onu sekundu nakon buđenja ili se uopće nisam probudio, ali neka čudna sila odvukla mi je svijest kroz duboki tunel, bolje reći - oveću cijev, koja je okomito stremila unedogled mraka.

Moj strah od pada držao se konstantno na visokim razinama tijekom pada, ali nakon što sam se već peti put zapitao da li ću konačno pasti, strah je nestajao, i u onom trenutku kad sam najmanje očekivao pad je završio naglo poput neke tihe eksplozije, ali već u sljedećoj sekundi sam otvarao oči u nekoj čudnoj svijetloj sobi, još uvijek mutna pogleda, ne razaznajući niti
likove niti predmete.

Došao sam k sebi i imao sam što za vidjeti. Nalazio sam se na prvoj palubi, mostu, svemirske brodice USS Bauhaus, a njen kapetan je bio, ni manje ni više - Jean Obrad-Picard. Jean Obrad-Picard je bio impozantna osoba, 120 kila težak, sa ožiljcima po cijelom tijelu od borbe sa raznim neprijateljima Federacije Bosne i Hercegovine. U jednoj borbi protiv Borga je izgubio dva prsta na nozi, i kad bi njegovi podanici, u rijetkim trenucima opuštenosti kad su si mogli dozvoliti da se pošale na kapetanov račun, sprdali u vezi te teme, kapetan bi se samo zablejo u jednu točku na zidu, prstima desne ruke bi počeo nervozno vrtiti viticu na tjemenu i sa sjetom u glasu bi rekao: Blago vama, vi svi imate 20 prstiju, samo ih ja imam 38 ! Kapetan je znao sve o kvantno-mlaznom pogonu, depolarizaciji matrice warp jezgre i obrnutim bolijanskim spojnicama, ali mu zbrajanje i oduzimanje nikad nije išlo.

Bili su tu još neki zanimljivi likovi. Number one, iliti prvi časnik je bio Commander Cigo, staložen i snažan čovjek, koji je gubio svoje karizmatične karakteristike samo u trenucima teškog pijanstva. Često je patio od posljedica pijanstva, ali ga one nikad nisu ometale u obavljanju dužnosti. To ga je činilo velikim čovjekom. Zapovjednik Cigo nije bio toliko star kao što je izgledao, tek ispijena lica od umora, rata i terelijske žuje.

Zapovjednik, ili bolje rečeno - zapovjednica stroja bila je lieutenant commander Senada Torres. Jedna njena polovice je bila ljudska, druga klingoska, a treća židovska. I to ju je činilo osebujnom ličnošću na U.S.S.. Bauhaus.

Taktički oficir je bio čisti Klingonac. Prvi takve vrste odgojen u Federaciji BiH, a zvao se Wuksa. Često je "hteo da se bije" kao svaki pravi Klingonac odgojen u Zenici, ali ga je kapetan Obrad-Picard znao smiriti i nasmijati svojom odlučnošću i kaosom od logike.

I tako dok sam ih promatrao, skužio sam da sam ja jedan od onih dripaca koji se stalno mijenjaju ispred onog velikog ekrana di blinkaju one točkice koje se stalno udaljavaju jedna od druge i da imam samo jednu metalnu točkicu na prekrasno ispeglanoj modernoj pidžami, što je značilo da imam najniži čin na mostu slavnog broda, ponosa Federacije BiH - USS Bauhausa. Ali ipak baš i nisam najveća pizda - jer sjedim za kormilom. I tak, odlučim si ja naštimat retrovizore, ubacim u prvu i krenem prema najbližoj zvijezdi.

Odjednom se iz megafona koji su bili postavljeni u kutevima sobe počne oglašavati zvuk koji je zvučio kao napaljeni mužjak afričkog slona te su počele blinkati crvene žarulje.

Iz megafona se čulo: Senada Torres zove Most. Kapetane, Borg se stvorio ispred nas. Aktivirali su naoružanje i podigli štitove, još nismo popravili sve sustave iz zadnje borbe što da radimo?

Kapetan Obrad-Picard se opet zabuljio u pod i počeo vrtiti viticu. Odjednom sam vidio da se ispred kapetana nalazi školjka, kao one u kazalištima i čuo sam neki tihi zvuk. Skužio sam da se u školjci nalazi zastavnik Čukalj, koji je veeeelikom brzinom listao priručnik Federacije BiH i šaptao kapetanu tako tiho da sam jedva čuo: Polarizirajte oplatu i napunite torpedo cijevi 5, 6 i 7.

Kapetan je skužio šta mu je zastavnik reko i ponovi to fufljavim glasom ko da ga nije briga za ništa i ko da ga novonastala situacija ne zanima, jedva izbacujući alkoholne isparotine iz trulih pluća, što zbog cigareta, što zbog nakupljenih kilograma.

Na ogromnom tevelizoru od plazme ispred nas se stvore veeelika slova: DOLAZNI POZIV. Taktički oficir Wuksa kaže na glas: Kapetane , Borg nas zove!.

Kapetan izlane: On screen!

Na tevelizoru se pojavi ogroman Borg iz kojeg su virile svakakve žice i selotejp i još neke pizdarije koje se upotrebaljavaju u izolaciji u zidarstvu , više velik zbog velikog tevelizora, nego zbog toga jer je stvarno velik i kaže:

Mi smo Borzi! Džabe vam otpor!

Iza se čulo kako Zastavnik Čukalj brzo lista priručnik i nakon par sekundi šapne: Identificirajte svoju oznaku!

Kapetan ponovi, ovlaš glumeći odlučnost ali ne mogavši sakriti težinu izgovora.

Borg kaže: Ja san prvi od mnogih, primarni dodatak primarne matrice, džabe vam otpor!

Kapetan Obrad-Picard prozbori: Ovaj stalno neš govori da je džabe. Džabe ovo, džabe ono, a ima ime ko retardirani meksikanac. i počne se derat ko da je Borg gluh: Mić'mo te zvat Džaba, Džaba, Džaba, jel može, ahahahahaha!!! Te opet zašuti blejeći u pod, vrteći viticu.. tiho veli: Ja više ne znam šta da kažem...

Onda se je Borg svojom nadmoćnom tehnologijom najednom teleportiro na USS Bauhaus, i dok se je kapetan snašo, veliki Borg Džaba zagrli Obrad-Picarda, Obrad-Picard zagrli Wuksu, Wuksa Senadu Torres, Senada Torres zastavnika Čukalja,, a Čukalj stavi ruku na sučelje od replikatora koje je imalo isti glas kao i Jaglac (i usput ubaci tri kune i naruči moccachino).

Borg prozbori: zašto bi da se bijemo? Pa nismo retardirani Kosovski Srbi, ajmo se svi zajedno družit i zapjevat nešta ! te svi počne pjevat u glas, bez da su se dogovarali koju će pjesmu pjevat:

NEKAA CIJELI OVAJ SVIJET
ZOVEEEE SE BAJKAAAAAA !!!!!

Oda radosti se orila svemirom, i tada su prvi puta Borg i Zemljani iz Federacije BiH sklopili primirje da bi započeli nov suživot, bez asimilacije i priglupih piz*arija od mutavih zemljana i to sve zahvaljujući dvojici iz svake od nacija: Džabi, veselom Borgu i Jean Obrad-Picardu, kapetanu kojem je cijeli život bio pozorište, a ne film.



autor: Goran Matić [Karabaja]




idi na vrh